Papino nadahnuće za trenutno djelovanje

-

Došašće je vrijeme pripreme, molitve, odricanja i iščekivanja. Iako su mnogi izlozi već tjednima prije došašća okićeni, a s radija svira glazba koja poručuje da je Božić već došao, kršćani bi trebali odbaciti ovakav konzumerizam i usmjeriti se k postu i molitvi te dobrim djelima. Nažalost, ova vjerska dimenzija Božića (a kakav bi Božić i bio ako ne vjerski blagdan!) se počela relativizirati i odbacivati. Nedavna izjava Europske komisije o tome da se izbaci riječ Božić, kao i kršćanski simboli poput božićnih jaslica, s pravom je razgnjevila europsku javnost, ali zapravo daje uvid u hiperliberalno promišljanje koje nema nikakve poveznice s europskim identitetom, poviješću i kulturom.

“Curenje” dokumenta za internu uporabu izraz je savjesti barem jednog dijela europske vlade, ali dodaje zabrinutost za slobodu prije svega kršćanske vjere u samoj utvrdi kršćanstva. U izazovno vrijeme pandemije Covid-19, kršćanstvo poručuje kako su krize blagodatno vrijeme promjena na bolje – ukoliko se odlučimo biti odvažni.

O tome piše i papa Franjo u svojoj knjizi Odvažimo se sanjati, koja je na hrvatski jezik prevedena 2020. godine. U uzbudljivoj i praktičnoj knjizi, napisanoj u suradnji s papinim biografom Austenom Ivereighom, istaknuti duhovni vođa objašnjava zašto moramo i kako možemo učiniti svijet sigurnijim, pravednijim i zdravijim za sve ljude sada i ovdje. Upravo u skladu s pravilima Drugoga vatikanskog koncila, trebamo se prisjetiti kako Crkva (kao zajednica vjernika) jest izvanvremenska, ali je u vremenu, te za spasenje mora djelovati sada i ovdje, bez mnogo čekanja. U krizi izazvanoj koronom duhovni pastir više od milijardu katolika vidio je okrutnost i nepravednost našeg društva izložene življe nego ikada prije. Također je u otpornosti, velikodušnosti i kreativnosti tolikog broja ljudi spoznao sredstva za spašavanje našeg društva, gospodarstva i planeta. Istodobno nas poziva da bol proživljena u pandemiji ne bude uzaludna.

Papa nudi inspirativan i djelotvoran nacrt za izgradnju boljeg svijeta za cijelo čovječanstvo stavljajući siromašne i planet u srce novog razmišljanja / Izvor Pixabay

Prepoznavanje problema i praktičnost rješenja okosnica je djela u kojemu nema mnogo novih misli u smislu papinskih enciklika, poruka i pobudnica. Umjesto oslanjanja na takve dokumente, Papa poziva na osobna promišljanja i istančan dijalog s okolinom. Pandemija je prilika za promjenu, pa i radikalno mijenjanje svjetonazora. Franjo nas potiče da izađemo iz krize gledajući, prosuđujući i djelujući s Duhom Svetim, odgovarajući na Božji uvijek prisutan izazov: „Usudite se stvoriti nešto novo.“ No, i to novo valja postavljati na mjesto poznatoga “starog”, onog što se kao sidro učvrstilo u riječima Svetoga Pisma i Svete Tradicije.

Važno je znati kako prilagoditi taj govor novim društvenim okolnostima i paradigmama, kao što to Papa spominje u svojoj knjizi Različiti i ujedinjeni. Komuniciram, dakle jesam. I dok se pronalaze novi putevi i novi načini komuniciranja kršćanske poruke (korištenjem ne samo moderne tehnologije nego pravilnog razumijevanja ekumenizma, međuvjerskog dijaloga i dijaloga s ateistima/agnoisticima), ta kršćanska poruka ipak ostaje uvijek ista. Stoga Papa i donosi niz kateheza o obitelji, srži zajedništva, na temelju koje se potom grade prijateljstvo i bratstvo među ljudima.

Vidjeti i odabrati pravi put promjene

Papa Franjo govori o vremenu uviđanja, vremenu izabiranja i vremenu djelovanja – gotovo kao praktičan vodič za život u pandemiji i svijetu koji nas čeka nakon nje, a za koji papa Franjo upozorava da nikako neće biti isti. Krize dolaze i prolaze, a na nama je da naučimo kako se nositi s krizama u našim životima i svijetu općenito. Drugim riječima, poziva na viđenje stvari kakve one doista jesu. Papa je vrlo iskren i prvo počinje od sebe. Otkriva svoje tri krize (borba sa smrtonosnom bolesti u Argentini, otuđenost u Njemačkoj i odvojenost od svijeta u Cordobi) koje su ga dramatično promijenile na bolje. Ono što rimski biskup ostavlja svakomu na izbor jest kako nastaviti nakon krize. U tom „postkriznom upravljanju“ mnogi čine pogrešku pokušaja povratka na neko stanje prije krize. Papa poziva na hrabrost za promjenu i pronalazak boljega nego što je bilo prije. Predlaže susret s drugima – čak i s onima s kojima se ne slažemo – otvorena srca i spremni da zajedno gradimo zajedničku budućnost.

Nakon spoznaje stvarnosti vrijeme je za biranje smjera. Papa Franjo nudi izvrsnu i oštru kritiku sustava i ideologija koje su se urotile da proizvedu trenutnu krizu, od globalne ekonomije opsjednute profitom bez obzira na ljude i okoliš kojima šteti, do populističkih političara koji raspiruju strah među ljudima u svrhu povećanja vlastite moći. Papa neumorno brani mjere protiv koronavirusa i zagovara cijepljenje, ali neprestano spominje i druge pandemije svijeta, osobito one koje dotiču siromašne i marginalizirane „skrivene pandemije“ gladi, siromaštva, nasilja i uništavanja okoliša. Podsjeća nas da je kršćanima prva dužnost služiti drugima, besplatno dati jer smo besplatno dobili. Drugim riječima, poziva na istinsko praćenje Kristovih stopa.

Kriteriji za autentično razlučivanje, piše Franjo, uključuju otvorenost za stvarnost i spoznaju da smo voljeni od Boga i pozvani da budemo narod u službi i solidarnosti. Ovdje Franjo predlaže korisne načine za razlikovanje glasa Duha i glasa neprijatelja: Božji glas, podsjeća nas Franjo, blag je, ohrabrujući i pun nade – osvjetljava ovdje i sada i „otvara horizonte“. Glas neprijatelja je, s druge strane, uporan, optužuje i prezire; odvlači pažnju od sadašnjosti strahovima od budućnosti; i zatvara nas u sebe, robujući krutoj netrpeljivosti, dogmatizmu i klerikalizmu. U tihom razmišljanju i međusobnom dijalogu možemo uočiti poticaj Duha i put naprijed. Kako bi pomogao u tom nastojanju, Franjo ističe ključne vrijednosti, utemeljene u katoličkoj socijalnoj misli, koje bi trebale dati informaciju našem razlučivanju: ljudsko dostojanstvo, preferencijalna opcija za siromašne, opće dobro, univerzalno odredište dobara, solidarnost i supsidijarnost.

Radikalno prosuđivanje stvarnosti i nada za budućnost

Konačno, dolazi i vrijeme djelovanja. Papa nudi inspirativan i djelotvoran nacrt za izgradnju boljeg svijeta za cijelo čovječanstvo stavljajući siromašne i planet u srce novog razmišljanja. Nije to nešto novo, jer je ta briga već desetljećima izraz Vatikana, ali mahom iz izvora Svetog pisma i Svete tradicije crkvenih otaca. Papa Franjo ovdje se oslanja i na najnovija otkrića uglednih znanstvenika, ekonomista, aktivista i drugih mislilaca. Ipak, umjesto da jednostavno nudi recepte, on pokazuje da obični ljudi koji djeluju zajedno unatoč razlikama mogu otkriti nepredviđene mogućnosti. Usput, nudi desetke neobičnih zapažanja o vrijednosti nekonvencionalnog razmišljanja, o tome zašto moramo dramatično povećati žensko vodstvo u Crkvi i cijelom društvu, o onome što je naučio dok je lutao ulicama Buenos Airesa i nailazio na djecu koja živi od smeća.

Predlaže mjere kao što su povećanje vodstva žena u ekonomskim, političkim i crkvenim strukturama, prestanak korištenja fosilnih goriva i osiguravanje univerzalnoga temeljnog dohotka. Franjo izričito osuđuje pojedine nepravde – poput trgovine ljudima, isključenja migranata, smrtne kazne, eutanazije i pobačaja – kao simptome iskrivljenih, individualističkih prioriteta. Nadalje osuđuje pokrete i sustave koji potiču te nepravde – uključujući populizam, nacionalizam, neoliberalni kapitalizam i klerikalizam – zbog manipuliranja ljudima sijanjem straha i nepovjerenja, ili gledanja na ljude kao na robu koju treba kontrolirati, koristiti i odbaciti.

Nije nimalo lako voditi se kršćanskim kriterijima života jer ono što Isus postavlja pred svoje sljedbenike su toliko oprečni društvenoj stvarnosti da se Kristov nauk jednostavno prešućuje. Poznato je da postoji velika razlika između slušati i razumjeti. Vrlo često mi čujemo jedni druge, ali se ne slušamo, a još češće se ne razumijemo pa ulazimo u rasprave i svađe. Zbog toga je moć komunikacije, kako Papa piše u knjizi Različiti i ujedinjeni, glavna moć navještaja Božje riječi.

Dok čekamo i planiramo, Crkva nas potiče da tražimo milost koja nas pomiče izvan predrasuda prema neočekivanim i kreativnim susretima. Takvi se preljevi, piše Papa, događaju na raskrižju života, u trenucima otvorenosti, krhkosti i poniznosti, kada ocean Božje ljubavi probije brane naše samodostatnosti i tako dopušta novu maštu o mogućem. Hoćemo li se usuditi sanjati?